Kao i većina žena koje su prešle famoznu četrdesetu, imam problema sa viškom kilograma. I naravno, moram se boriti s tim, moram se odreći svega što volim, a najviše me muči da li se moram odreći i svoje omiljene Dolce Gusto kave bez koje ne mogu proživjeti dan.
Imali smo liječnički pregled na poslu, i sve je bilo u redu – imam dobre nalaze i općenito sam trenutno zdrava. Ali kad je došao na red razgovor sa doktorom, naravno da mi je predbacio da bi trebala malo regulirati tjelesnu težinu. Svakako razumijem njegovu zabrinutost, ali prvo mi je palo na pamet – recite što god želite ali ne dirajte mi moju Dolce Gusto uživanciju jer to su često trenutci u danu koji su samo moji.
Zašto to tako pričam jest u stvari što ja ne pijem one male gorke kave, nikad nisam ni voljela kavu kao kavu – tursku pijem samo u gostima iz pristojnosti, a i onda u nju ulijem mlijeka koliko god stane u šalicu. Dodam i šećera naravno, koliko god treba – samo da nije gorko.
I kad sam otkrila Dolce Gusto kavu, to mi je sad svojevrstan ritual kod kuće kad si odem napraviti tu finu kavicu. Meni ta moja kava tada znači više od kave – to mi je i trenutak mira i desert u jednome.
Zato me sad i brine, pošto sam odlučila izbaciti kruh iz prehrane, kao ii sve slatko – da li mogu u miru i dalje uživati u svojoj Dolce Gusto kavi ili bi se i nje trebala odreći ako želim smršaviti bez neke dodatne tjelesne aktivnosti.
Pitam to zato jer mi je još uvijek lakše prestati nešto jesti nego se natjerati na neku fizičku aktivnost za koju niti nemam pretjerano vremena, a moram priznati niti volje.
Zato me i brine da li moja Dolce Gusto kava ima toliko kalorija radi kojih bi ipak nešto trebala dodatno i vježbati ako je želim nastaviti piti i dok sam na dijeti.